PIŠE: Harun DINAREVIĆ
Dok su stotine rudara krajem prošlog mjeseca protestovale pred zgradom Vlade Federacije BiH, jedan njihov drug komorat ležao je u sarajevskoj klinici za plućne bolesti Podhrastovi. Imao je teško oboljenje pluća koja su petnaestak godina svakodnevno bila izložena ugljenoj prašini u jami Rudnika mrkog uglja Breza. Vodio je bitku za život, ali ako bi i preživio, čekala ga je neizvjesna finansijska situacija zbog troškova liječenja, koji su svakim novim danom rasli. Zdravstveno osiguranje nije mu uplaćivano godinama, kao ni većini njegovih kolega. Kada je stanje postalo kritično, pred odlazak u sarajevsku kliniku, iz Uprave mu je rečeno: „Možda ti uplatimo ako završiš u bolnici“. Tako stvari funkcionišu u brezanskom rudniku posljednju deceniju. Ako umireš, možda ti uplatimo. To “možda“ se u slučaju ovog rudara prometnulo u niz poziva i moljakanja. Njegove kolege su na protestima tražile isto ono što i njegova porodica od RMU Breza – da im se uplate zaostale obaveze penzionog i zdravstvenog osiguranja.
Poslije nekoliko dana pregovora, spinova, optuživanja i ucjena, Savez sindikata rudnika FBiH je postigao sporazum sa Elektroprivredom BiH i Ministarstvom energije, rudarstva i industrije FBiH. Svi njihovi zahtjevi bit će ispunjeni, stoji u sporazumu, osim jednoga. Kao što je već svima poznato, Admir Andelija je „preživio“ proteste i ostat će na čelu EPBiH barem do idućih izbora. Preživio je i brezanski komorat, sada se nalazi na kućnom liječenju. Pred njim je dug oporavak, ali njegov „zahtjev“, tačnije rečeno, zakonom zagarantovano radničko pravo, također je ispunjen. Ako ništa, bolnicu nije napustio kao dužnik.
Šta se nije riješilo?
Dug oporavak čeka i energetski sektor Bosne i Hercegovine, u čijem djelokrugu, stiješnjenom između nagomilanih problema i ubrzane energetske tranzicije ka obnovljivim izvorima energije, ostaje sve manje prostora za manevar.
- Problemi u rudnicima se gomilaju i ne rješavaju skoro 20 godina. 2009. godine na Parlamentu FBiH bio je tzv. Zakon o konsolidaciji rudnika i znači da je već tada situacija, što se tiče finansijskog poslovanja rudnika, bila upitna, ali, uostalom, nisu poštovani nalazi struke koji su vezani za potrebnu optimizaciju rada i restrukturiranje rudnika. Od tada se očigledno nije puno uradilo, a pogotovo to nije urađeno u mandatu aktuelne Vlade zadnjih sedam godina, jer odjednom, bez ikakvih prethodnih najava došlo je, ja bih rekao, do pokušaja restrukturiranja, jer je to bilo najavljeno bez, očigledno, neke pripreme i bez nekog obrazloženja pa, štaviše, i odgovornosti onih koji su doveli rudnike u ovu situaciju, kaže za Naratorium Mirza Kušljugić, profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, stručnjak za energetsku tranziciju i bivši državni parlamentarac.
On smatra da se ovaj veliki i dugotrajni problem nastojao prelomiti na vrlo jednostavan način, a to je smanjenjem broja zaposlenih u rudnicima, čime se pokušala povećati profitabilnost rudnika.
- Šta smo dobili? Dobili smo reakciju rudara, razgovore i pregovore koji, u suštini, neće nešto puno promijeniti u rudnicima. Povećanje od 20 posto, koje je najavljeno za cijenu uglja, prvenstveno će, prema onome što čujemo u medijima, ići za namirivanje dugova, za uvezivanje staža za zaposlene u rudnicima, tako da ne vidim da će to nešto poboljšati situaciju, drži profesor Kušljugić.
Dotrajala mehanizacija, slaba ulaganja u rudnike i višak zaposlenih u administraciji za rezultat imaju najnižu produktivnost rudnika u Europi.
- Morate znati da su Kreku zaobišle sve investicije. Ništa nije uloženo. Znate šta zaboli, kad Andelija na pitanje jednog od novinara da li je istina da se u jami Mramor kopa rukama, odgovara: „Pa neće valjda nogama!?“ Tako nešto reći javno mislim da dira i onog ko nema veze sa rudarstvom, ogorčeno je kazao za Naratorium Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, još dok su protesti bili u toku.
- U Kreki je firma TTU Energetik, koja je u 90 posto vlasništvu Elektroprivrede. Trebala je raditi transportne sisteme, a vi znate šta je transportni sistem za jedan kop, to je osnova svega. Ona je probila šest mjeseci rokove i to se svjesno napravilo, nije radila otkrivka šest mjeseci na jednom kopu koji daje 2.500-3.000 tona dnevno. I tu su stvoreni „uslovi“ da EP može kupiti 300.000, evo sad 600.000 tona, tvrdi Tokić, misleći na dvije ovogodišnje kupovine lignita od Rudnika i termoelektrane Stanari u vlasništvu Vuka Hamovića, koje je EPBiH ugovorila mnogo prije protesta.
Zašto tone Kreka, pitanje je koje još uvijek čeka odgovor. Činjenica je da, prema Nacionalnom planu smanjenja emisija za BiH, blokovi 3 i 4 tuzlanske termoelektrane trebaju biti ugašeni do kraja 2023. godine, što je još ranije za naš medij nedvojbeno potvrdio direktor TE Tuzla Izet Džananović. Ovi blokovi se pogone na lignit iz Kreke. Plan je bio da Kreka snabdijeva Blok 7 TE Tuzla, projekt koji je sve dalje od ostvarenja. Kinezi ne žele dalje ulagati u postrojenja na ugalj izvan Kine, američki General Electric, koji je trebao dostaviti opremu za Blok 7, ove se godine povukao iz svih operacija vezanih za ugalj, a krajem prošlog mjeseca, Energetska zajednica je odlučila da je stopostotna garancija Vlade FBiH za ovaj projekt nezakonita. Kakva je sudbina Kreke u tako nepovoljnom kontekstu, nismo uspjeli saznati. Naše dopise i pozive ignorisali su i direktor TE Tuzla Izet Džananović i generalni direktor EP BiH Admir Andelija.
- Tu ima nekoliko odgovora. Da li je rudnik Kreka najnovijim odlukama stavljen na put da se osposobi, da funkcioniše pet do deset godina? Da ne govorimo šta je sve potrebno da bi došao do kapaciteta kojim bi mogao pratiti Blok 7. Što se tiče Bloka 7, nikakva konačna odluka nije donesena. Ja ne znam šta je u glavama ljudi koji donose odluke u Elektroprivredi i Ministarstvu, a objektivno, ovo što smo rekli maloprije, proces dekarbonizacije, napuštanje korištenja uglja, nije više pitanje blokova 3 i 4 i kad će blokovi 5 i 6, i kad će se ugasiti neki od ovih blokova. Taj sistem podrazumijeva da se organizovano i postepeno smanjuje korištenje uglja u čitavoj BiH. Sada izdvajati rudnik Kreku kao posebno problematičan, u smislu nepostojanja termoelektrane u kojoj bi se to moglo sagorijevati, prejudiciranje je na koji način će ići smanjenje potrošnje uglja, odnosno proizvodnje električne energije, stav je Mirze Kušljugića.
Postoje različite mogućnosti, objašnjava profesor iz Tuzle.
- Eventualna rekonstrukcija nekih blokova i produžetak njihovog vijeka trajanja, kako bi se obezbijedila sigurnost u snabdijevanju u sljedećih, hajde da kažemo, 15-20 godina, u periodu u kojem treba očekivati da će doći, ne zbog planova nego zbog djelovanja cijena drugih tehnologija, do značajnog smanjenja u korištenju uglja za proizvodnju električne energije. Bez obzira na koronu i bez obzira na sve efekte koji su postignuti, i dalje će padati cijene solarnih panela, vjerovatno i vjetroelektrana, izvjesno je da će padati cijene baterija, a to znači jednu novu paradigmu u proizvodnji električne energije, između ostalog, i u BiH, projekcija je našeg sagovornika.
Posljedica protesta neće biti poboljšanje stanja u rudnicima, smatra profesor Kušljugić. Restrukturiranje energetskog sektora, koje je iz EPBiH najavljeno početkom godine, pokušalo se provesti ad hoc, netransparentno i ispod radara javnosti.
- S druge strane, očigledno je da je neophodno izvršiti korekcije cijena električne energije kako bi se amortizovalo poskupljenje koje je najavljeno. To je moguće na više načina. Pretpostavljam da se neće u prvoj godini ići na poskupljenje električne energije za domaćinstva, tako da ostaje najosjetljivije mjesto što se tiče ekonomskog oporavka, a to je da ovo poskupljenje direktno plati privreda, a indirektno ponovo građani. Poskupljenje koje će biti ugrađeno u cijenu proizvoda domaće privrede na kraju plaćaju građani ove države. Ništa nije riješeno u rudnicima. Kreiran je jedan, uslovno rečeno, novi problem. Sve ukazuje da nije na vrijeme i nije adekvatno pripremljen socijalni dijalog koji je neophodan kod ovako osjetljivih stvari kao što je restrukturiranje strateških segmenata društva kao što su rudnici. Konkretno, rudari su u pravu što su tražili da im se poveže staž, da im se uplati zdravstveno osiguranje, sve ono što ih sljeduje. Postavlja se pitanje ko je dozvolio da se to desetinama godina ne događa. Ako pogledamo da to nije jedina firma u kojoj se to događa, onda dolazimo ustvari do šireg problema koji se zove problem javnih, državnih preduzeća u Federaciji BiH, ocjenjuje Kušljugić.
Takse na ugljendioksid stižu mnogo ranije
Šta će biti sa viškom od nekoliko hiljada radnika u rudnicima FBiH na koje revizorski izvještaji upozoravaju iz godine u godinu, još je jedna nepoznanica. Razvijene zemlje poput Njemačke, Španije ili Slovenije iz posebnih državnih fondova i dan-danas podupiru regione u kojima su zatvorile rudnike. U takvim regionima su otvarale nova radna mjesta kako bi spasile te prostore od odumiranja. U BiH nema takvih planova ili barem nisu javni. Vlada FBiH će prvo morati riješiti dugovanja rudnika od pola milijarde KM. U EU postoje spremni fondovi za ubrzanu energetsku tranziciju na Zapadnom Balkanu, ali ta sredstva BiH ne može dobiti za servisiranje nagomilanih dugova.
- Ove gubitke neće moći namiriti iz EU fondova, jasan je Kušljugić.
Šta će biti s viškom radnika, pitali smo i direktora RMU Breza Muamera Omerhodžića.
- Rade se novi planovi organizacije i sistematizacije, tako da sa nekom sigurnošću ne možemo reći šta će biti. Naravno, biće (smanjen broj radnika, op.a.), ali se osnivaju nova zavisna društva i nova se radna mjesta otvaraju, tako da neće niko ostati bez posla. Svi će imati ponuđeno rješenje, ili da pređu u neko drugo zavisno društvo, ili da uzmu otpremninu, odgovor je Omerhodžića na naše pitanje.
Višak zaposlenih je problem koji će trenutno rukovodstvo EPBiH i Vlada FBiH, izgledno je, odgoditi za još jednu godinu, baš kao i poskupljenje električne energije za domaćinstva. Izborna godina će biti godina odgađanja. No, svijet neće čekati na nas. Za razliku od BiH, u kojoj se rješenja odgađaju, Europska unija je, posebno nakon samita Cop26, koji se održao u novembru u Glasgowu, ubrzala proces dekarbonizacije.
- Ono što je prošlo mimo medija i javnosti je da je 30. novembra na zasjedanju Ministarskog vijeća Energetske zajednice usvojen prijedlog četvrtog energetskog paketa, jednoglasno od svih članica. Znači, usvojena je obaveza transpozicije zakonske regulative za ubrzanu dekarbonizaciju i na neki način je usvojen i metod operacionalizacije, dekarbonizacije regiona i BiH u skladu sa opredjeljenjem da se pridružimo EU. Dakle, ako posmatramo šta je usvojeno neki dan na Energetskoj zajednici, usvojeni su dokumenti da se ide ubrzano i odlučno u proces dekarbonizacije, a između ostalog, i ključna komponenta čitavog procesa – uvođenje sistema oporezivanja emisija ugljendioksida. Onog trenutka kad uvedete sistem oporezivanja prava na emitovanje CO2, kao mehanizam kojim upravljate emisijama, jer vi kao država upravljate time koja količina emisija stoji na raspolaganju koje godine, po prirodi se u tom trenutku smatra da ste operativno ušli u energetsku tranziciju. Ako posmatramo šta se dogodilo na međunarodnim forumima, na konferenciji u Glasgowu, na zadnjem zasjedanju Ministarskog vijeća Energetske zajednice, mi smo ubrzali dekarbonizaciju ili prihvatili da je operacionalizujemo – to do sada nije bio slučaj. Šta je u glavama onih koji potpisuju te takve odredbe, koju dinamiku oni imaju u glavama, ja ne znam, ali tamo su rokovi koji ukazuju da ćemo idućih deset godina intenzivno ići u ovaj proces, otkriva Kušljugić za Naratorium.
Kad očekujete da se kod nas uvede zakon o taksama na ugljendioksid, pitamo ga.
- Još se čeka da se vidi taj datum, još uvijek se ne zna, ali najizglednije je da bi ovaj sistem trebao početi da funkcioniše 2025. godine.
Nešto ranije nego smo očekivali za BiH?
- Puno ranije. Po nekim kalkulacijama, bilo je 2035, realno se razmišljalo od 2030, a ovo je sada, kao i sve u Europi što se ubrzava, pomjereno da bi se sistem počeo uvoditi 2025. godine i vjerovatno za nekih petnaestak godina da bi dostigli cijenu emisija CO2 kakva je Europi, najava je profesora sa Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli.
Dakle, nove cijene uglja, za koje su se rudari izborili, tek su početak rasta cijena. Uvođenjem progresivnih stopa poreza na ugljendioksid, proizvodnja električne energije iz uglja biti će skuplja iz godine u godinu.
- Onog momenta kada oni (političari, op.a.) pronađu mehanizme da ubijede glasače da ugalj nije razvojna šansa i da je propast Bloka 7, koji se 15 godina predstavlja razvojem šansom na kojoj se kupuju glasovi, ustvari dobra stvar za razvoj energetskog sektora, tada će se krenuti u ostvarivanje plana restrukturiranja ovog sektora i poštivanja Sofijske deklaracije, kazao je ranije za Naratorium Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju u Tuzli.
Šta se može, zaboga?
Rudari su u novembru otvorili sezonu protesta. Socijalne nemire možemo očekivati i u skoroj budućnosti kada poskupi električna energija za privredu, a poslije nje i za domaćinstva. Troškovi života će samo rasti, a oni koji žive u siromaštvu ili na njegovoj granici sve teže će se nositi sa novim cijenama. Međutim, takvi efekti se mogu značajno ublažiti ako bude postojala politička volja. Jedan od mehanizama kojim se proizvodnja električne energije dugoročno može učiniti jeftinijom jeste pojednostavljivanje procedura za proizvodnju električne energije za vlastitu upotrebu. Građani i firme dio energije mogu proizvesti pomoću sve jeftinijih solarnih panela i vjetroelektrana. Zato su im potrebni podsticaji vlasti. Elektroprivreda mora ukinuti monopol na proizvodnju električne energije, odustati od podsticanja izgradnje mini hidroelektrana na kojima profitira samo tranzicijska buržoazija i otvoriti se prema građanima i privrednicima koji žele proizvoditi struju iz doista obnovljivih izvora. Za takvo nešto je potrebno izglasati zakon u odavno blokiranom Parlamentu FBiH.
- Mislim da ne treba uopće čekati na povećanje cijena, pritisak treba izvršiti odmah. Zakon o obnovljivim izvorima energije, koji treba da omogući, između ostalog, to što ste rekli, proizvodnju za vlastitu potrošnju, i za građane i za firme, davno je trebao biti donesen, već dvije godine je u ladicama. Znači, taj pritisak treba odmah napraviti zato što je on dobar i za tranziciju i za građane, a u konačnici dobar i za elektroprivrede i za BiH, poručuje profesor Kušljugić.
Pritisak civilnog i nevladinog sektora na parlamentarce i Vladu potrebno je izvršiti profilaktički, prije nego cijena električne energije skoči, a ne da se stvari rješavaju „u hodu“, kao do sada.
- Treba odmah početi omogućavati i poticati i energetsku efikasnost i proizvodnju energije za vlastite potrebe. Potcrtavam ovo „i energetsku efikasnost“ zato što je to nešto u čemu država treba da učestvuje i sa planovima i sa finasijskim podsticajima, kao što radi u svim zemljama u našem okruženju i EU, osim kod nas, zaključuje stručnjak za energetsku tranziciju.
Dakle – sunce svima!
Comments